No Semke je osta nijem i na ova pitanja pa sam pokusao sa :
Postovani g.Osmangicu,
kako ne odgovarate na pitanja iz Vase primarne struke, mozda Vam je zgodine da pitanja postavljam o nekim drugim stvarima, za koje vi, bez ikakvih dokaza, tvrdite da ste strucnjaci.
Krajem 2005 godine ste skupa sa gdjom Kujundzic Vejzagic gostovali u emisiji NTV Hayat :Centralni dnevnik. Tamo ste tvrdili, a kasnije i u vise navrata janvo ponavljali da ste se 15 godina bavili istrazivanjem piramida i drevnih civilizacija.Takodje ste naglasili i tokom ovog perioda naglasavali da ste, citiram:" strucnjak za piramide i drevne civilizacije".
Pitanje koje bih Vam postavio je slijedece:
- G. Osmanagicu, sta Vas od navedenih citata iz Vasih "tomova" knjiga izdvaja kao strucnjaka za drevne civilizacije i piramide i ostale monumentalne gradjevine. Napominjem da su citati uzeti nasumicno iz Vasih knjiga:
"
Slijećem u polumilionski Albukerki. Trećina populacije prostranog, ali slabo naseljenog Novog Meksika je smještena ovdje. Rent-a-car agencije na američkim aerodromima više nisu u pristanišnim zgradama. Danak strahu od terorizma. Šatl me vozi nekoliko kilometara van aerodroma. Formalnosti u AVIS-u traju par minuta. Ključ me čeka u sportskom Hyndai Santa Feu. Sunčano jutro i široki auto-put mi prave društvo na početku mog obilaska svijeta Anasazija i četiri američke države: Novi Meksiko, Kolorado, Juta i Arizona."
Ispod površine Zemlje idu energetski tokovi. Na mjestima gdje se oni ukrštaju su energetski potentne točke. Kao one u Meksiku (Teotihuacan), Peruu (Machu Pichu), Egiptu (Giza), Engleskoj (Stonehenge), Tibetu…
Mrežu podzemnih energetskih tokova su markirali potomci Atlantidjana u jugozapadnoj Engleskoj podižući mrežu puteva na površini koja se poklapala sa onom ispod površine.
Iz ove dimenzije nije bilo prihvatljivog objašnjenja za stotine kilometara Nazca linija u Peruu. Perfektno ravni putevi su već hiljadama godina ucrtani na njenoj kamenoj pustinji. Tek nedavno je dokazana energetska potentnost Nazca linija.
(Alterniativna historija - Tom VI)
Potomci Atlantidjana su, nakon katastrofe na maticnom kontinentu prije 12.500 godina, ipak uspijevali da ponegdje zasnuju napredne gradove. Tako je bilo i sa Cuicuilco-m gdje su podigli kamenu piramidu sa prilaznim rampama i hramom - observatorijom na vrhu.
Medjutim, ova impozantna gradjevina je, zajedno sa citavim Gradom, stradala u erupciji vulkana Mt. Azusco. Erupcija je bila toliko snazna da je otvorila rupu u zemlji odakle je formiran novi krater - Xitli. Rijeke lave i pepela su prekrile preko 130 kvadratnih kilometara prostora, dubine i do dvadeset metara. Zauvjek je ostalo prekriveno i groblje Atlantidjana danas poznato kao Pedrigal. Ispod vulkanskog kamena su kosti nasih predaka sahranjenih prema drevnim obicajima: skupljena bocna pozicija i crveno drago kamenje (podsjecanja na "crveni kontinent", Atlantidu). A na povrsini Pedrigala je University of Mexico sa lijepo uredjenim stambenim kucama.
Ovaj katastrofalni dogadjaj se zbio prije vise od deset hiljada godina.
Dusa bi se, kroz tijela jaguara, kretala podzemnim svijetom, povrsinom zemlje i nebesima.
Nije li vrijeme da napravimo salto unatrag, docekamo se na noge i vidimo puno uzbudljiviji svijet koji je bujao prije tri, cetiri ili trinaest hiljada godina? Umjesto one plemenske stvarnosti koja nam se nudi u skolskim knjigama?
( Alternativna Historija - Tom IV)
Brak. Bracni partneri.
Nije rijedak slucaj da se, nakon deceniju ili dvije zajednickog zivota, on iznenadi kako ona razmislja. Ili, ona ostane 'paf' na njegovu konzervativnost i ne‑fleksibilnost.
Ali, ima i suprotnih, pozitivnih primjera.
Za desetak dolara se, 45 godina nakon poslednjeg Byrd-ovog putovanja, moze naci u prodaji knjiga pod naslovom "A Flight to the Land Beyond the North Pole - Missing Diary of Admiral Richard Byrd". Centralni momenat knjige je slijedeca prica:
"Zelimo vam dobrodoslicu na nasim prostorima, admirale", obratio mi se covjek kojemu se iskustvo ogledalo na licu. Sjedio je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmijesio se. Govori tiho i nastavlja: "Pustili smo vas da udjete zbog vaseg karaktera i zbog toga sto ste poznati na povrsini, admirale."
"Na povrsini?", zaustio sam.
"Da, vi ste u oblasti Arianni, u Unutrasnjosti Zemlje. Necemo odugovlaciti sa vasom misijom i otpraticemo vas uskoro natrag na povrsinu. A sada bih vam, admirale, zelio reci zasto ste ovdje. Nase zanimanje za povrsinu je pojacano kada je vasa rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hirosimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali nase letjelice, "Flugelrads", da istraze sta je to vasa rasa uradila."
(Cini mi se da smo pominjali ove letjelice u jednom prilogu iz prvog toma. One su letjele uporedo i sa saveznickim i nacistickim avionima koncem Drugog svjetskog rata. Obje strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao spijunske avione bez posade. Inace, ova tema se dosta rabila i na TV-u kao nerazjasnjena misterija iz proslog velikog rata.)
"To je sada, vec, historija. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se dosada nismo nikada mjesali u vase rasne i barbarske sukobe. Ali, sada je drugacije. Vi ste ovladali odredjenim silama koje nisu za covjeka, atomskom energijom. Nasi izaslanici su vec poslali poruke silama vaseg svijeta. No, one su se oglusile na nasa upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svjedok ovdje kako biste se uvjerili da nas svijet zaista postoji. Kao sto vidite, nasa kultura i nauka su mnogo hiljada godina ispred vase rase, admirale."
"Ali, kakve to veze ima sa mnom?", prekinuo sam ga.
Njegove oci kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon sto me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: "Vasa rasa je dostigla tacku sa koje nema povratka. Neki od vas bi radije unistili citav svijet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspolazu... Mi smo vas od 1945. pokusali kontaktirati, ali nasi napori su docekani agresivno...Na nase letjelice ste pucali... Sada se, sine moj, priprema velika oluja u vasem svijetu. Nauka nece nuditi sigurnost. I sve moze zavrsiti u opcem kaosu... Ovaj prethodni rat moze biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to mozemo sagledati mnogo jasnije nego vi... U daljoj buducnosti vidimo da ce, iz vase ruinirane civilizacije, izaci novi svijet koji ce potraziti sigurnost kod nas. Kada dodje to vrijeme, mi cemo vam izaci u susret i pomoci ozivljavanje vase kulture i rase... Mozda cete, do tada, uvidjeti besmislenost rata i razaranja... i nakon toga, vasa nauka i kultura ce se posvetiti izgradnji novog pocetka...
A ti se, sine moj, vrati na povrsinski svijet sa ovom porukom."
(Alternativna historija - Tom II)
Jedna digresija ovdje, kod onog da su ga Rusi "postavili na tron". Oksanina pokojna baka, koja je dugo godina zivjela u Berlinu, a prije toga radila u Jugoslovenskoj ambasadi u Moskvi, oduvijek je tvrdila da je Tito Rus.
Houston, 10.04.1999.
Kad sam se prije jedanaest godina vracao iz Kragujevca za Sarajevo, zamolio sam vozaca da skrene na sporedni put i prodje kroz Kremna. Za ovo malo selo u Srbiji se tvrdilo da se ne moze snimiti iz satelita zbog specificnog elektromagnetnog zracenja. Prolazeci kroz brezuljkasti kraj nisam nista posebno vidio. Onih nekoliko seoskih kucica ni po cemu nije odvajalo Kremna od okoline.
Par godina prije toga stampano je obnovljeno (a u stvarnosti redukovano) izdanje "Kremanskog prorocanstva" sa komentarima (tada jos zivog) Dejana Malenkovica, pra‑pra unuka najpoznatijeg srpskog proroka, nepismenog seljaka, Mitra Tarabica (1829‑1899). Koji je, opet, citav zivot proveo u Kremnima imajuci "vizije" o buducim dogadjajima vezanim za njegov "uzi" (Srbija) i "siri" (Jugoslavija) zavicaj.
Moj primjerak knjige je nestao u vihoru bosanskog rata, ali je u pripremi americko izdanje koje me je podsjetilo na ovog proroka.
Ukratko, Mitar je svoje vizije prenosio svom kumu, lokalnom popu Zahariju Zaharicu, koji ih je zapisivao. Glas se pronijela do srpskog dvora i od tada pocinje bitka za (ne)objavljivanjem prorocanstava. Niti Obrenovici, ni Karadjordjevici, a nakon toga ni Titova, a posebno Miloseviceva svita nije zeljela da ona postanu javna svojina. Ipak, rukopis se pojavljivao u stampi;
prvo kroz intervjue za novine u drugoj polovici i krajem devetnaestog stoljeca, a zatim kao knjiga u tri navrata u XX stoljeca (zadnji put netom nakon Titove smrti).
Uoci samog pocetka rata, te prvih godina rata, biljezi se visoka frekvencija njemackih konvoja, zasticenih podmornicama, prema Antarktiku. Brodovi prevoze gradjevinsku masineriju, opremu i materijal. Navodno, sa prvim godinama rata, zarobljenici se odvode na Antarktik da rade na podzemnim bazama.
Nacisticki inzinjeri su, naravno, imali iskustva sa podzemnim bazama: Nordhausen kompleks u Harz-u kao i Kahla kompleks u Thuumlringen-u.
Srediste projekta na Antarktiku je, pak, "Baza-211" ili Neu Berlin.
Zadnji dani aprila 1945. Hitler, Martin Boorman, Eva Braun i jezgro "Nazi" vodjstva bjeze na Antarktiku.
Navodno je objavljena knjiga njemackog pilota iz zadnjih dana rata. Devetnaestogodisnjak sa kopilotom slijece na berlinski aerodrom da napuni gorivo u predahu izmedju dvije borbe. Berlinu se priblizavaju Rusi sa istoka i Amerikanci sa zapada. Artiljerija tuce po Gradu. Iznenada, pilot ugleda skupinu ljudi koji se krecu prema parkiranom avionu na poletnoj pisti. Jasno raspoznaje firera, Evu i neke od visokih nacistickih funkcionera. Njihov avion ima prioritet. Ubrzo odlijecu u pravcu Danske. Tih dana Danska je jos bila pod nacistima. Pretpostavke kazu da su se odatle Hitler i svita ukrcali u jednu od podmornica i uputili ka Bazi-211.
(Alternativna Historija - TomI)
Egipatske piramide impresioniraju prosjecnog covjeka svojom staroscu, grandioznoscu, svrhom i brojem. I to su prve iluzije kojih se moramo rijesiti.
Egipatske piramide nisu najstarije na Planeti. Niti su najvece. Nisu nikada bile “grobnice faraona”. Cak nisu ni najbrojnije.
Spasonosno rjesenje pruza potonulo kopno Atlantide.
Nalazeci se izmedju Sargaskog mora i Evrope, Atlantida je bila barijera koja je odbijala Golfsku struju nazad prema zapadu. Tu, u sirokom luku, Golfska struja je zaokretala, vracala se nazad prema Karibima i uokvirivala Sargasko more. Topli kurenti su stitili Sargasko more i podrzavali bujanje biljnog svijeta.
Larve jegulja bi se predale toploj struji koja bi ih prenijela do najblizeg kopna na istoku: do Atlantide. Tamo bi zenke uskakale u brojne rijecne pritoke postajuci seksualno zrele. Na uscima rijeka bi ih cekali muzjaci... da bi se, zatim, zajedno otisnuli Golfskom strujom nazad prema Sargaskom moru i parili na zasticenom.
Visestruko kraci put bio je sigurniji, a populacija jegulja mnogo veca.
(Alternativna historija -TOM VII)
Napominjem, citati su uzeti metodom slucajnog uzorka.
Molim skori odgovor i unapired hvala.
Srdacno i do skorog vidijenja
Vas R.